“Čuvajte mi bratstvo i jedinstvo!”

Danas je „Dan ružičastih majica“, dan međunarodno prepoznat i priznat od Ujedinjenih naroda. Ideja je nastala u znak protesta zbog incidenta koji se dogodio u jednoj školi u Kanadi. Dječaka su vrijeđali i potom fizički napali njegovi vršnjaci na prvi dan škole, jer je nosio ružičastu majicu. Nisu znali da on nosi ružičastu majicu u znak podrške liječenju svoje teško bolesne majke. Poslije ovoga se cijela škola solidarizirala s dječakom i u znak podrške obukli su svi ružičaste majice. I eto, taj prepoznatljivi simbol, ružičaste majice, oblače se danas po cijelom svijetu kao znak protesta protiv nasilja. „Nasilje je u raznim oblicima dio naše svakodnevice.“ – kaže jedan profesor – „Iz tog razloga ovakvi programi i akcije su potrebni kako bismo odgajali društvo za bolje i sigurnije sutra.“ – Pouzdano znam (a ne pitajte kako) da „Dan ružičastih majica“ u našem gradu obilježava škola Stjepana Radića: imaju radionice, imaju program, obući će svi ružičaste majice na kojima piše „Nasilje prestaje ovdje!“, svi će se okupiti na školskom dvorištu, napraviti zajedničku „milenijsku fotografiju“, poslati poruku i tako pridonijeti odgoju naše djece i društva „za bolje i sigurnije sutra“.

Priznajem da bih radije krenuo s „Mislima“ u ovom pravcu „Dana ružičastih majica“, ali sam već napisao u naslov „Čuvajte mi bratstvo i jedinstvo!“ Volio bih vidjeti na školskom dvorištu na stotine djece u ružičastim majicama, kako se zajedno sa svojim nastavnicima zauzimaju za lijepu i plemenitu ideju, nego zalaziti u aktualne i nikad završene labirinte netrpeljivosti i podjela u našem društvu. Na deklarativnoj razini svi smo za dogovor, za suradnju, pozivamo na zajedništvo, na slogu, na jedinstvo, a u stvarnosti podjele na svakom koraku pa često čujemo izjave „Naše društvo nije bilo nikada podijeljeno kao danas“. – Onda čitamo izjave predstavnika naših političkih stranaka: „U 95% stvari se slažemo, a onih 5% ćemo se dogovoriti“, „Slušamo što druga strana predlaže i manje-više se u svemu slažemo“, „U čak 99% stvari se slažemo s HDZ-om i s SDP-om“… Zatim čujemo prigodične izjave koje uvijek pozivaju na zajedništvo i jedinstvo, skoro sam rekao „na bratstvo i jedinstvo“: „Zaboravimo ovih dana na nesporazume i svađe. Budimo kao nacija jedinstveni i jaki. Moramo vjerovati da postoji svjetlo koje nas vodi u bolju budućnost…“ – Rečenice često počinju s „Volio bih vjerovati…“, „Volio bih se nadati…“, „Želja nam je …“. Zato mi je draže vidjeti na stotine djece na školskom dvorištu gdje stvarno i konkretno pokazuju zajedništvo i jedinstvo u nastojanju oko plemenite ideje, nego li slušati „narodne vođe“ i njihove pozive na jedinstvo, njihove želje i nadanja da će se negdje u budućnosti „ugledati svjetlo“. Čini mi se da se ono Voltaire upitao: „Nije li politika zapravo samo vještina da se laže u pravi čas?“

Voltaire je i ovo rekao: „Mi seciramo muhe, reče filozof, mjerimo linije i sastavljamo brojeve, slažemo se u dvije ili tri točke koje razumijemo, a prepiremo se oko dvije ili tri tisuće točaka koje ne razumijemo.“ – Posvuda čujemo nadanja i želje, gotovo vapaje, za jedinstvom: u obitelji, među najbližima, u raznim zajednicama, radnim kolektivima, traži se narodno jedinstvo, stoljećima se govori i o crkvenom jedinstvu. Pa nedavno su se sastali na Kubi papa i moskovski patrijarh, jer se od raskola 1054. „vjeruje, želi i nada“ kako će se ujediniti, biti zajedno, „biti jedno“, a u povijesti i u stvarnosti netrpeljivosti, mržnja i ratovi. U našim zajednicama i zajedništvima previše je lažnoga, ubilačkog jedinstva. I oni koji najčešće zagovaraju jedinstvo nekada i nisu svjesni koliko su umišljeni i koliko zla nanose drugima. Sjetimo se svih zlih vođa u daljoj i bližoj povijesti: Hitler, Musolini, Staljin, Pavelić, Tito… Pozivali su na zajedništvo, slogu, bratstvo i jedinstvo, a u stvarnosti nanijeli su svojom ideologijama (nacizma, fašizma i komunizma) puno zla, nepopravljivu nesreću i nepravde. Zanimljivo je da fašizam dolazi od riječi fascio, fasces (tal. svežanj, snop pruća sa sjekirom), simbol jedinstva i zajedništva jer jedna prut je lako lomljiva, što više njih zajedno već teže je polomiti, tj. jedan čovjek je slab, ali je zato zajednica ljudi jaka i nesalomljiva. „Čuvajte mi bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka! Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo našega naroda, e nećemo nikome dozvoliti da nam dira ili da nam ruje iznutra, da se ruši to bratstvo i jedinstvo!“ (Tito)

 „A bilo bi vrijeme da se sastanemo sami sa sobom i da napravimo inventuru vlastitih zabluda. Da se pročistimo i da katarza postane opipljiv pojam, a ne poštapalica demagoga.“ – Zaista moramo i kao narod i kao pojedinci napraviti inventuru vlastitih zabluda, stati i povući crtu, i reći: „Ovako više ne možemo dalje!“ Naši pozivi na jedinstvo su prava demagogija ako se istina prešućuje ili iskrivljuje radi lažnog jedinstva. Lažno jedinstvo je unosno, jer ne žrtvuje sebe nego druge. Načelo jedinstva nije da se nikome ne zamjeriš i da se oduzme svaka kritičnost. Jedinstvo nije uniformnost, jednoobraznost mišljenja i djelovanja. Jedinstvo ne poništava razlike nego ih afirmira. I jedinstvo, a bratstvo pogotovo, se nikada ne zavodi prijetnjom, silom i kaznama, represijom. – Poznata je ona izreka „De mortuis nihil nisi bene. – O mrtvima samo najbolje.“, a meni se sviđa ova Voltairova misao: „Samo živi imaju pravo na obzirnost, a o mrtvima treba govoriti samo istinu.“ – Mišljenja sam da bismo zaista morali povući povijesnu crtu iznad „naših ustaša i partizana“, o mrtvima, o njima zajednički utvrditi povijesnu istinu, a okrenuti se živima, koji imaju pravo na obzirnost, pravo na bolju sadašnjost i na bolju budućnost. Čini mi se da je Ivica Šola zgodno usporedio kako su se u kršćansku i najveće dogme vjerovanja dovodile u pitanje, sve do Isusova bogočovještva. O tome se raspravljalo, pisalo, filozofiralo, teologiziralo … Zašto slično ne pristupimo i periodu od 1945. do 1990., vremenu koje nas dijeli, svađa i opterećuje. Povucimo crtu zajedno, istražimo, ispitajmo… Budimo obzirni prema živima, a o mrtvima govorimo istinu.

Evo jedna priča Anthony de Mella, koja na prvi pogled nije u kontekstu: Isus je spomenuo da nikada nije bio na nogometnoj utakmici. Zato smo ga, moj prijatelj i ja, poveli na utakmicu. Bila je to oštra igra između protestantskih Šila i katoličkih Križara. Križari su prvi zabili gol. Isus se jako obradovao i bacio je svoj šešir visoko u zrak. Onda su Šili zabili gol. Isus se jako obradovao i bacio je svoj šešir visoko u zrak. Činilo se da je to zbunilo čovjeka iza nas. Potapšao je Isusa po ramenu i upitao ga: „Za koju stranu ti navijaš?“ „Ja?“, odgovori Isus uzbuđeno. „Ja ne navijam ni za jednu stranu. Uživam u igri.“ Onaj koji je pitao obratio se svom susjedu i promrsio: „Ovaj je bezbožac!“ – Nakon igre zanimao nas je Isusov stav. Zar nikada nije na nečijoj strani? „Ja sam na strani ljudi a ne vjera, na strani ljudskih bića, a ne subote“, odgovorio je Isus. – Ovih dana smo slušali i čitali o pozivima na jedinstvo kršćana, čak se i tjedan dana molilo po crkvama za tu nakanu. Zanimljiva je i činjenica kako imamo četiri Evanđelja i četiri evanđelista, koja svjedoče o Isusu i Njegovom djelovanju – na četiri različita načina. Zato je zajedništvo oznaka jedinstva koje kršćanstvo nudi svijetu. Riječ je najprije i uvijek o jedinstvu kršćana u Isusu Kristu, a ne jedinstvu u zemaljskim ciljevima, osudi drugih i postavljanju sebe za mjerilo. I ovdje najgore zlo siju (demagozi) koji pod krinkom jedinstva ušutkavaju i nište razlike. Ne jedinstvo na moj način, po mome mišljenju, u mojoj Crkvi i mome vjerovanju. Isusovo jedinstvo je jedinstvo u istini i ljubavi, a ne samo u ljubavi, pristranoj, sebičnoj ljubavi bez istine. (I. Šarčević)

Poslije ovog glasnog razmišljanja o zajedništvu, pozivima na jedinstvo, pokušajima traženja onog što nas povezuje, sjedinjuje, onoga u čemu smo zajedno i gdje se svi slažemo, učinilo mi se boljim i dražim uputiti „opet u mislima“ na školsko dvorište naše metkovske osnovne škole i vidjeti na stotine djece u ružičastim majicama gdje šalju lijepu i plemenitu poruku. Mislim da je to pravi put, oni su primjeri malog zajedništva i malog jedinstva, ako ćete „našeg lokalnog bratstva i jedinstva“, a ovakvo zajedništvo i jedinstvo odgaja i pojedince i narod za bolju budućnost…