Buba Mara: Čekanje u redu – muke i pouke

Dragi gospodine E.T.,

Izrazili ste želju da Vam kažem koje probleme možete očekivati prilikom integriranja u naše društvo te da Vam kažem kako se možete nositi s njima. Problema imamo i previše, morat ću Vam poslati i nekoliko mailova. No, kako ćete najprije trebati izvaditi dokumente, dopustite mi da vam objasnim kako kod nas funkcionira čekanje u redu.

A što zapravo reći o njemu? U nedostatku boljih riječi, mogu ga opisati kao uzvišenim, vrijednim oblikom rata za ono što smatramo da zaslužujemo – dokument, nalaz, šampon… svoje pravo u tom trenutku. Čekanje u redu je nešto što kod svakoga od nas uzrokuje nelagodu, nešto što se mora raditi da bi svijet funkcionirao, ali i nešto što kod nas uzrokuje neopisiv poriv da nekoga opalimo u ćunku.

Ljudi koji čekaju u redu imaju jedan cilj – svojim zurenjem u osobu na šalteru/kasi/uredu/što već natjerati da brže radi. Tu je i gunđanje, ruke su prekrižene, ljubomora na ljude ispred je neminovna. Pojavljuju se oni neće oni mene i zašto je svijet glup osjećaji.

Pravila čekanja u redu su jednostavna – trebate stati na kraj, ali, ako zbilja trebate, smijete LIJEPO zamoliti da stanete ispred, ali ne moraju Vas pustiti. Doduše, samo neobično isfrustrirani ljudi neće pustiti nekoga ako se lijepo zamoli. Takvi ljudi se uglavnom pojavljuju u ambulantama i na mjestima gdje se izdaju dokumenti.

Gospodine E.T., čim uđete u neku vrstu reda, uočit ćete dežurnog redara. Da se razumijemo, ne mislim na onog redara koji je plaćen za to mjesto i koji eventualno stoji kraj vrata. Mislim na gospodina ili gospođu koji će vas pogledati čim otvorite vrata i reći: „Vi ste osmi. Vi ste osmi. On je stigao prije, pa možete poslije njega. Ja sam treća. Vi ste drugi“, pokazuje prstom i cijela čekaonica kima glavom. To i Vama savjetujem.

Glavno zaduženje redara je da padobranci ne upadnu prije reda. Postoje tri vrste padobranaca. Prvi su oni koji vide nekoga koga poznaju i stanu u red pored njega umjesto na kraj. Ovo samo ignorirajte. Nećete ništa postići ako nešto prigovorite. Drugi padobranci odlaze ravno do vrata i odmah dolaze na red, bez čekanja. Logika ovakvog padobranca je „Nitko me ovdje ne poznaje. Nemam što izgubiti!“ Ono što ne znaju je da će završiti na Facebooku. Treći padobranci su rođaci. Nisu nužno u rodu, ali samo će ušetati u ured s osobom koja Vam treba i nećete ih vidjeti najmanje pola sata.

Tu je obavezno neko gunđalo. Cijeli svijet se urotio protiv tog gunđala. Policija ga uzela na pik jer je prestizao u okuci, a ovaj ispred ometao promet vožnjom od samo 60km/h, ŠE’ESEED KILOMETARA NA SAT! Svi oko njega su primitivni i osoba na šalteru je nepismena. Današnja mladež je užasna. Kava mu je bila prehladna. Konobarica bezobrazna… Gunđalo sve to govori osobi ispred njega. Nikome nije jasno poznaju li se ili ne. Povremeno ljudi oko njega zakolutaju očima.

Podvrsta gunđala je tražitelj prava. Naime, ako tražitelj prava vidi nešto što mu nije po volji ili se osjeti da je duboko uvrijeđen nečim, neće se ugasiti dok ne izađe iz prostorije. Tražitelj prava, na primjer, stoji na krivoj kasi ili stoji toliko daleko da nema šanse da itko shvati da je u redu, ali odjednom zaključi da su se ispred naslagali padobranci. „Vidi ti njih, kako su se naslagali ispred nas, bla bla bla…“, a kad im nešto kažete, prave se da nisu oni ništa tu mislili krivo i nastave gunđati iza vas u stilu: „Danas nitko ništa ne može reći. Uostalom, zar stariji nemaju prednost ?“ Teško je tim ljudima objasniti da ih nitko neće pustiti ako se pozivaju na pravo starijeg kad su bezobrazni. Tražitelji prava su i oni koji obično stoje tik do vrata ambulante kako se netko ne bi ukrcao u nju prije njega, a žale se da ih sve boli. Njih je najbolje ne doživljavati.

Gospodine E.T., kako netko ne bi počeo nešto sumnjati, Vi trebate ostati u skupini onih koji zakolutaju očima i mahnu glavom. Ne brinite, pripadate u obične čekače. Samo, pazite da se ne pretvorite u redare, padobrance, gunđala ili tražitelje prava. Lako se to dogodi, posebno ako imate kratak fitlj ili loš dan.

Čekanje u redu se zbilja najlakše podnosi ako se ne obazirete na ono što se događa oko vas i ako shvatite da nitko nije kriv za vaše probleme. Ako imate malo vremena, vi niste u žurbi, vi ste zakasnili. Ako vam je stigao previsok račun, za to nije kriva osoba na šalteru ili ljudi koji čekaju pred vama… Surfajte Internetom na mobitelu dok čekate i nemojte zaboraviti osobi koja nešto treba napraviti za Vas reći „Dobar dan!“ i „Hvala!“

Lijep pozdrav,

Buba Mara