Sigurnost i povjerenje

Kakav ćemo svijet ostaviti budućim naraštajima? Zaustavljamo li se pred prizorima tuđeg stradanja? Kao kršćani nemamo čarobni štapić koji će riješiti sve probleme. Ali smijemo imati povjerenje da Duh Božji djeluje na zemlji, u ljudima, u svima nama.

Duh Božji
Foto: Dnalor 01, commons.wikimedia.org /jesus.net

Krilaticom se naziva izraz ili skup riječi koje predstavljaju određenu društvenu skupinu ili organizaciju.

Krilatica izražava namjeru ili stav grupe koja je rabi. „Sigurnost i povjerenje” je krilatica kojom se koristi hrvatska policija. Izražava namjeru snaga MUP–a da svim građanima lijepe naše pruže dva osjećaja itekako važna za naše međuljudske odnose. To su sigurnost i povjerenje. Kada u našim međuljudskim odnosima izgubimo osjećaj sigurnosti i povjerenja zatvaramo se u sebe. Svoje strahove, svoje potištenosti, svoje brige, svoje probleme…

„Mir vama!”

U ozračju duboke potištenosti i straha započinje današnje evanđelje. Mali krug Isusovih prijatelja. Zaključali se, zbog straha. Napustila ih je sva hrabrost. Isus je mrtav. Čini se da je sve propalo. Mala, preplašena grupa ljudi koji više ne znaju kako dalje. Neočekivano pojavljuje se Isus posred njih: „Mir vama! Primite Duha Svetoga!” Sve se odjednom mijenja. Strah je iščeznuo i nastala je radost, pouzdanje. Shvaćaju da svijetu trebaju donijeti Isusovu radosnu vijest. Ni sami ne znaju kako to izvesti, ali započinju. I odjednom neslućena snaga u njima raste. Sada znaju: On je s nama. Kristov duh prati nas i jača. To su Duhovi: Isusov Duh daruje hrabrost, neustrašivost, uklanja strah. Njegov Duh daruje nadu i pouzdanje. Njegov Duh daruje vjeru, uklanja osjećaj da je sve uzaludno.

Duh Tješitelj

Zar današnja svetkovina ne bi mogla progovoriti i našim strahovima od budućnosti, našoj umornosti? Ne radi se o jeftinom optimizmu. Uskrsli Krist koji susreće svoje učenike nosi na sebi rane okrutnoga mučenja. Ne obećava nam da će nas poštedjeti razočaranja i neuspjeha. Ali obećava da će uvijek s nama biti. Patnja nije prešućena. On obećava svoju blizinu, svoju pomoć, svoga Duha Tješitelja. On nas šalje u svijet pun problema i proturječnosti. Vjerujemo li da Duh Sveti i danas djeluje i pokreće ljude na dobro? Vjerujemo li još u Duha Svetoga? Slaviti Duhove znači čuti poziv na povjerenje! Biti uvjeren da naš svijet nije predan na milost i nemilost koje kakvih sila, već je to uvijek Božji svijet u kojemu djeluje Duh Sveti. Slaviti Duhove znači imati povjerenje da se isplati živjeti, boriti, djelovati u ovom svijetu. Slaviti Duhove znači vjerovati da se ipak nešto može učiniti, upaliti svjetiljku.

Poruka Duhova ne može se svesti na počivanje u Duhu, na sterilne emocionalne izljeve tipa: „Isuse, volim te!” Poruka Duhova odlučan je poziv na djelovanje! Djelujemo li nošeni Isusovim Duhom? Kako će svijet sutra izgledati, to se danas odlučuje. Kakav ćemo svijet ostaviti budućim naraštajima? Zaustavljamo li se pred prizorima tuđeg stradanja? Kao kršćani nemamo čarobni štapić koji će riješiti sve probleme. Ali smijemo imati povjerenje da Duh Božji djeluje na zemlji, u ljudima, u svima nama.

Ta vjera uključuje i spremnost da prihvatimo poticaje Duha Božjega! Nema razloga za obeshrabrenost, ali također nema mjesta ni komodu i pasivnosti koja sve ostavlja po starom. Mi smo ti koji držimo Isusovu poruku budnom. Svaki dan imamo priliku unijeti pozitivna iskustva, „silu odozgor” u naš život, u naše kršćanske zajednice. Dopustimo da nas Duh Sveti pokrene!

Piše: don Miroslav Rubić