Stari metkovski običaji u Velikom tjednu

Metkovka Marija Popovac prisjetila se običaja Velikog tjedna kojih više nema

Od Cvjetnice do Uskrsa, najvećeg kršćanskog blagdana, vjernici sudjeluju u misama i obredima Velikog tjedna. U njemu se isprepliću tradicionalni vjerski i pučki običaji koji su se u Metkoviću, poput žudija, zadržali i više od 150 godina. Međutim, stariji sugrađani u sjećanjima pamte i neke običaje kojih više nema.

Metkovka Marija Popovac, koja ima 92 godine, kaže da je u Velikom tjednu bila važna prva propovijed koja bi se čitala u nedjelju, ponedjeljak i utorak. U tjednu su se održala i tri „Barabana“, običaja kojeg se rado sjeća.

„To je udaranje šipkom po podu. Baraban je bio krivac za sve. Brali smo šipku od vrbe kojoj se djelomično otkidala kora, a djelomično se ostavila tako da je bila interesantna. Nisu nam dali da s tom šipkom udaramo po klupama, nego po podu jer bi pucala boja na njima. I nama je djeci bilo najinteresantnije udariti Barabana po podu koliko kod jako možeš“, rekla je Popovac.

Obredi u jutarnjim satima

Ističe kako su na Veliki četvrtak, dan prisjećanja na Isusovu posljednju večeru, neki obredi bili gotovi do podne, poput mise na kojoj se apostolima peru noge.

„To su bili stariji ljudi, bratimi Bratovštine Presvetog sakramenta. Nakon toga su se zatvarala zvona i do subote su čevrtalje umjesto zvona obavještavale kad se što događa u crkvi, kao i koliko je sati. U četvrtak navečer se pjevao Gospin plač i to je trajalo do kasno u noć, do ponoći. Nama djeci su bile važne žudije koje su već u četvrtak došle čuvati Isusov grob. Gledali smo kad će doći, hoće li se promijeniti, a čak su naša muška djeca, naši prijatelji, kad zbog obaveza odrasli nisu mogli biti tu, oblačili i čuvali grob tako da grob nikad nije bio prazan“, rekla je Popovac.

Veliki petak, dan Isusove muke i smrti, za sve vjernike obvezni su post i nemrs. Naši sugrađani, baš kao i danas, jeli su ribu te pili vino, za koje se i vjerovalo da na taj dan „ulazi u krv“. U crkvi su križevi bili otkriveni i postavljeni na oltare pred kojima su vjernici na svoj način odavali počast.

Marija Popovac

„Obredi su dugo trajali. Više se ne mogu sjetiti kakvi su bili jer me, dok sam bila mala, nisu interesirali. Navečer je također bila propovijed i nakon nje je procesija. Procesija nije išla kuda sada ide, nego se okretala na prvom raskršću niza stranu u Ulicu oca Ante Gabrića. Nije bilo svjetla pa su bili upaljeni petromaksi. Na prozorima su bile svijeće koje bi se stavile u čašu sa pšenicom ili kukuruzom. Upalile bi se nešto malo prije nego procesija krene. Uvijek je netko ostao u kući da se ne bi zapalilo nešto. Sad stavljaju lampione. Obavezno je svirala glazba koja je imala svoj petromaks. I uvijek je bila tajna tko je Šimun Cirenac. Sjećam se da se moj otac tako jednu godinu zavjetovao, ali mi to nismo znali. Čovjek to radi iz poštovanja ili iz nekog zavjeta i samo je onaj uži krug koji mu pomaže da se obuče i pripremi znao tko je on“, rekla je Popovac.

Glorija i umivanje

Za razliku od danas, na Veliku subotu svi obredi su bili gotovi ujutro, kada se već pjevala i Glorija.

„Oko 10 sati zvonila bi zvona, brodovi bi trubili, lokomotiva je uvijek bila na željezničkoj stanici pa bi i ona svirala. To je bila posebna radost, a mi bismo došli gledati kako će žudije padati. Trebalo se i umiti od radosti. Ispljuskali bismo svu tu vodu iz krstionice. Koja je svrha tog umivanja bila, ja ne znam, ali Glorija je i trebalo se umiti, gdje god si bio“, rekla je Popovac.

Kao i danas, subotnje popodne bilo je rezervirano za pripreme za Uskrs te su majke i bake bojale jaja i pripremale sirnice koje su se blagoslivljale na Uskrs.

„Jaja su se uglavnom prije bojala u koru od kapule, a bile su i neke higijenske, zdrave bojice koje su se mogle kupiti i jaja bi bila šarena. Bojalo bi se i u boji od biljki koji će pustiti raznu boju, zelenu, cvenu i tako. U subotu navečer se već moglo nešto krepnije pojesti. Žene bi na Uskrs ujutro u stolnjak zamotale jaje i možda sirnicu koju su ispekle i odmotale kad je bio blagoslov na misi. Bilo je vrlo skromno i nije bilo velikih cirkusa kao sada. Za Uskrs je bila obavezna juha i jela se pečena janjetina“, rekla je Popovac.

Pri prisjećanju na običaje koje se sjeća iz djetinjstva, Marija Popovac je izrazila i žaljenje što neki nisu ostali isti.

„Danas su sve skratili i svi su ti običaji popodne i naravno da se to skrati da toga nema toliko. I više nema čevrčalja toliko puta u tri dana, nego samo subotom da se djeca skupe“, zaključuje.