Što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote?

Koliko bi dobro bilo za nas imati hrabrost baciti na tlo kamenje koje kanimo baciti na druge i promisliti malo o vlastitim grijesima!

 

Jedna pjesma kaže: Što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote? Zaista je primjetna doza želje, potrebe ili sklonosti ulazaka u živote jedni drugima. Kao da je svatko do nas pomalo voajer.

Možemo se pretvarati finima, naći uvrijeđeni tom tvrdnjom ili samo slegnuti ramenima, ali količina naslova u kojima se u zadnje vrijeme spominju razno razni skandali slavnih osoba, nepobitan su dokaz naše potrebe da zavirimo u tuđe živote. Voajerizam je patološka seksualna sklonost, klinički priznata, a manifestira se tako da osoba koja je voajer gleda druge ljude koji mogu biti goli, u donjem rublju, mogu prakticirati snošaj ili činiti bilo što ako se to promatraču sviđa. Nama kao da se sviđaju tuđe pogreške, tuđi grijesi.

Voajerizam

Evanđelje ove pete korizmene nedjelje donosi nam događaj kada su pismoznanci i farizeji, u zoru, doveli u Hram ženu uhvaćenu u preljubu. Zanimljiv je taj detalj u zoru. Stječe se dojam da su oni nju promatrali, vrebali kada će se upustiti u grijeh. Ponašanje pravih voajera. No oni su još i gori. Oni ne samo da vrebaju na grijeh, već tu ženu žele iskoristiti na najgori mogući način. Ne seksualno već da se obračunaju s Kristom. Ta žena za njih nije osoba nego stvar koju treba iskoristiti u zle svrhe. Njima nije stalo do vjerskog zakona, nije im stalo do žene, nego do obračuna s Kristom. Ta se žena tako nalazi u sredini između Isusa i mnoštva, između milosrđa Sina Božjega i nasilja, bijesa onih koji su je optuživali. U stvari, oni nisu došli Učitelja pitati za mišljenje – bilo su to zli ljudi – već mu postaviti zamku. Naime, ako se Isus bude pridržavao strogosti zakona i odobrio kamenovanje ženu, izgubit će glas blagosti i dobrote koji toliko očarava ljude; ako pak želi biti milosrdan, morat će ići protiv zakona, za koji je on sam rekao da ne želi dokinuti, već ispuniti. I Isus je doveden u tu situaciju. Ta se zla namjera skriva iza pitanja koje postavljaju Isusu: “Što ti na to kažeš?”. Isus ne odgovara, šuti i čini tajanstvenu gestu: “Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu”. Ne znamo sa sigurnošću što znači ova gesta. Neki kažu da je ispisivao grijehe farizejâ, bilo kako bilo, pisao je, činio se odsutnim. Na taj način poziva sve da se smire, da ne djeluju impulzivno i da traže Božju pravdu. Ali oni zli među njima inzistiraju i očekuju odgovor od njega. Činilo se da su žedni krvi. Tada Isus podiže svoj pogled i reče: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen”. Ovaj je odgovor tužitelje ostavio bez teksta, razoružavši ih u pravom smislu te riječi: svi položiše svoje “oružje”, to jest kamenje, bilo ono vidljivo namijenjeno ženi, bilo ono skriveno namijenjeno Isusu. I dok Gospodin i dalje nastavlja pisati po tlu, tužitelji odlaze jedan za drugim, pognute glave, počevši od starijih, koji su svjesniji toga da nisu bez grijeha.

Promisliti o vlastitim grijesima

Koliko je dobro za nas biti svjesni da smo i mi grješnici! Kad ogovaramo druge – sve ono što nam je dobro znano –, koliko bi dobro bilo za nas imati hrabrost baciti na tlo kamenje koje kanimo baciti na druge i promisliti malo o vlastitim grijesima! Žena preljubnica predstavlja sve nas, nas koji smo grešnici, a svi smo grešnici, svi smo preljubnici pred Bogom, koji su izdali njegovu vjernosti. Njezino iskustvo predstavlja Božju volju za svakog od nas: ne našu osudu, nego naše spasenje po Isusu. On je na tlu, u prahu od kojeg je sačinjeno svako ljudsko biće, napisao Božju presudu: “Ne želim da umreš, već da živiš”. Bog nas ne pribija na naš grijeh, ne poistovjećuje nas sa zlom koje smo počinili. Želi nas osloboditi i želi da i mi to isto hoćemo zajedno s njime. Želi da se naša sloboda odvrati od zla i okrene dobru, a to je moguće – to je moguće! – samo s njegovom milošću.

Napisao: don Miroslav Rubić