Psi, gazde i ljudi

Pas ne razaznaje dobro od zla. On svog gospodara voli bez obzira što ne zna je li on u konačnici dobar ili zao, niti je psu to važno, jer on svoju egzistenciju veže uz tog čovjeka, jer mu čovjek/gazda daje sigurnost i život čini lagodnijim.

Foto: ilustracija

 

Pripremajući temu za ove Misli sjetio sam se riječi kuma i prijatelja Vice, kad smo ono jedne nedjelje gradelali u vrtu. Uz posao oko gradela uvijek ide i priča, meza i čašica.

Oko nas se stalno motala Nera (naš pas), Vice bi joj dao komadić mesa pa se igrao s njom, pa opet komadić, a ona bi se onda rastrčala po vrtu pa se opet vraćala nama. Dok je Nera tako čekala slijedeći komadić hrane gledajući nas onim svojim prosjačkim pogledom, Vice će njoj: „Nera, slušaj me dobro! Ti pojma nemaš kako je tebi lijepo! – Što misliš kako je onim pasima na lancu ili u kavezu?! I koliko ima pasa lutalica, onih gladnih i ničijih pasa!? – A vidi tebe!? Hranimo te i pazimo, imaš krov nad glavom, veliki vrt, vodimo te u šetnju i družimo se s tobom. Vodimo te i k veterinaru! Ti i ne znaš, Nera moja, kako je tebi lijepo!“ – Točno, kad samo malo pogledamo oko sebe lako zaključimo kako je psima danas puno, puno bolje nego prije. – Nekidan šećem po onoj buri, prema meni nailaze dvije djevojke sa psom; bilo je više nego očito kako djevojkama nije baš toplo po onoj buri onako bez kape u onim kratkim mladenačkim jaknama, ali zato je pas bio obučen u toplo crveno odijelce, s kapicom na glavi!? Prizor simpatičan i znakovit. – Danas se sve više ljudi okreće psima tako da se zaista može reći kako je psima danas puno bolje nego prije. Ljudi im posvećuju i vrijeme i pozornost, njeguju ih, hrane, oblače, idu u šetnju s njima, u kupovinu, pričaju s njima, borave s njima, spavaju, vole paze i maze.

Čovjek i pas

Stara je poslovica da je pas najbolji čovjekov prijatelj. Za mnoge ljude i obitelji pas je puno više od kućnog ljubimca jer im donosi puno radosti i utjehe. Mnogi će reći da se ta bezuvjetna ljubav koju psi pružaju svojim vlasnicima ne može ni opisati niti izmjeriti. Istraživanja potvrđuju da je pas najbolji čovjekov prijatelj već 30 000 godina; pokazuju i da je mozak čovjeka i njegovog prijatelja psa iznenađujuće sličan, barem što se tiče komunikacije i emocija. Psi i ljudi dijele slično društveno okruženje. Istraživanje je također pokazalo da ako nešto kažete vašem psu i on izgleda kao da to razumije, postoje veliki izgledi da je to zaista tako, jer su psi superosjetljivi na to kako se mi osjećamo. Pas je uvijek uz čovjeka i čovjeku sličan: pas jede i pije, spava, trči, odmara se, druži se i laje, šeće u parku i u prirodi, voli i vole njega, ima društveni život, ima frizera, ima pedikera, čak i psihijatra, ima natjecanje u ljepoti, u supertalentu, u modi, ima svoja kupališta, svoje ograđene plaže, zalaje i kad treba i kad ne treba, ugrize kad je ljut ili kad mu gazda kaže … A čovjek? I čovjek jede i pije, spava, odmara se i trči, druži se, šeće po parku i u prirodi, voli on i njega vole, ima društveni život, ima frizera, pedikera, psihijatra, ima natjecanja u ljepoti, u supertalentu, ima ljubav na selu, ima svoje ograđene plaže, i čovjek „zalaje“ kad treba i kad ne treba, i čovjek ugrize kad ga naljute ili kad mu gazda kaže … „U životu … čovik živi pasji, pas čoviku sliči. Dile kost i pršut, nevoju i sriću, zajedno na pjaci, skupa u kafiću, ošervaju cure, gledaju furešte, dile smij i suze, pegule i fešte. Čovik je čovik, a pas je pas. Za svih to vridi – ne i za nas. Piva se i laje u isti glas. Čuča nas vrime, prileti za čas. (iz „Balada o Šarku“ Jakša Fjamengo)

„Što više upoznajem ljude, to više cijenim svoga psa.“

Puno je sličnosti između čovjeka i njegovog najboljeg prijatelja psa. Jedni će reći da nema gotovo nikakve razlike, a drugi da razlika ipak postoji jer je pas bolji od čovjeka pa nižu argumente. Poznata je izreka: „Što više upoznajem ljude, to više cijenim svoga psa.“ (nepoznati autor) Ako uzmete psa s ulice i nahranite ga, neće vas ugristi. To je osnovna razlika između psa i čovjeka.” – kaže Mark Twain. “Kako bismo ozdravili od beskrajnog prenemaganja, lažljivosti i podlosti ljudi – da nema pasa u čija iskrena lica  možemo gledati bez nepovjerenja?”(Shopenhauer) – “Ne postoji psihijatar koji će vam pomoći kao pas koji vam liže lice.” (Ben Williams)  – Andy Rooney gleda psa kao osobu i kaže: “Prosječan pas je bolja osoba nego prosječna osoba.” – „Pas ima sve odlike čovjeka, a nijednu njegovu manu.“ (Vilim Svečnjak) – Lamartine je još 1840 godine rekao: „Što bolje gledam predstavnike naroda sve više volim svoje pse.“ A ovaj argument donosi Josh Billings: „Pas je jedino biće na zemlji koje te voli više nego što ti voliš sebe.“ – On je tvoj prijatelj, tvoj partner, tvoj branilac, tvoj pas. Ti si njegov život, njegova ljubav, njegov vođa. On će ti biti vjeran i iskren do zadnjeg otkucaja njegovog srca. Najmanje što mu duguješ je da zaslužiš ovakvu odanost.“ – „Mnogi ljudi traže sreću, a ona je uvijek oko njih: maše repom, igra se i sjaji u očima pasa.“ (Snoopy)

Prijateljstvo

Jedna djevojka je parafrazirala  poznatu izreku o psima: „Što više momaka upoznajem, to više cijenim i volim svoga psa.“ Mnoštvo je prekrasnih priča, napisanih romana i snimljenih filmova o psima, o njihovoj vjernosti, ljubavi i požrtvovnosti za čovjeka, za svog prijatelja i gazdu. Psi nisu samo kućni ljubimci, oni su postali članovi obitelji. Puno je razloga zašto ljudi koji imaju pse tako misle. Pas ima samo vas i bezuvjetno vas voli. U njegovoj nazočnosti nikad se nećete osjećati usamljeno jer će vaš pas uvijek biti uz vas. Pas će vam se uvijek veseliti. Otišli vi na 5 minuta ili na 5 dana. Ljudi znaju priznati da im se nitko tako ne veseli kada dolaze doma kao što se veseli njihov pas?! Svaki pas će uvijek dati sve od sebe da vas zaštiti. Psu nije bitno kako izgledate, što ste obukli i kakva vam je frizura, njemu je jedino bitno da imaju vas. Druženje sa psom je neprocjenjivo i ljekovito i dok to ne doživite niste ni svjesni koliko vas može usrećiti. I tuga za svojim uginulim psom je velika, uvijek ostane u lijepom sjećanju. Alexander Pope je još 1730. godine rekao: „Povijest poznaje mnogo više vjernih pasa nego prijatelja.“  Američki senator George Graham Vest nastavlja: „Jedini apsolutni nesebični prijatelj u ovom sebičnom svijetu čovjeku može biti njegov pas. Pas uz čovjeka stoji u blagostanju i siromaštvu, u zdravlju i u bolesti… Sve će učiniti samo da bude u blizini svoga gospodara i kad ga svi napuste pas će ostati uz svog gospodara.“

Pitanje dobra i zla

Pa dobro, jesu li čovjek i pas toliko slični i je li pas bolji od čovjeka? Ima bezbroj primjera prekrasnih, dobrih, vjernih i požrtvovnih pasa, ali ima i bezbroj primjera prekrasnih, dobrih, vjernih i požrtvovnih ljudi. Možda, kad kažemo da je pas bolji od čovjeka, možda dobrog psa uspoređujemo s lošim čovjekom ili svoje loše iskustvo s ljudima uspoređujemo s lijepim iskustvom sa psima? – Pa dobro, konačno u čemu je razlika? Pas je životinja koja je najprivrženija čovjeku, njegov je pomagač i vjerni pratilac. No, pas ne razaznaje dobro od zla. On svog gospodara voli bez obzira što ne zna je li on u konačnici dobar ili zao (je li ubojica i kriminalac ili je pošten i dobar čovjek), niti je psu to važno, jer on svoju egzistenciju veže uz tog čovjeka, jer mu čovjek/gazda daje sigurnost i život čini lagodnijim. – Dok je čovjek za razliku od psa biće koje dobro razlikuje dobro od zla. Pitanje dobra i zla je temelj čovjekova djelovanja; i čovjekovi moralni postulati i zakoni koje čovjek donosi imaju jedini cilj – zaštititi dobro, zaštititi život i čovjeka samog od zla. Čovjek se jedino po razumu i po savjesti uzdiže iznad ostalih bića na zemlji pa tako i iznad psa. I to je osnovna razlika između čovjeka i psa.

Gazde

Čovjek je i materijalno i socijalno biće. Ima tijelo i skupa s tim hrpu potreba. S vremenom se čovjekova briga oko materijalnih dobara pretvara u grabež, uvijek mu je malo, nikada dosta, uvijek gladan. Materijalno bogatstvo rađa kod čovjeka drugu glad – moć. Evo nas do gazde. Gazda koji je moćan ne podnosi čovjeka koji razlučuje što je dobro, a što je zlo. Gazda više voli pse, baci im komadić i njima nije bitno je li gazda kriminalac ili je pošten. Gazdi trebaju oni koji će ga slušati bez pogovora, koji će zalajati kad gazda kaže i ugristi kad gazda naredi. Pogledajmo malo oko sebe i ljude i gazde i pse. „Baš me briga tko je gazda, otkud njemu novac i kako je došao do njega – sve dok on mene plaća! Baš me briga kako je drugim psima! Meni je najvažnije da je meni dobro!“ – A dobro je ono što mi je ugodno, što mi se sviđa, što mi u tom trenutku paše… Imamo toliko gazda oko sebe, u obitelji, na poslu, u društvu, vidljivih i nevidljivih. Sve se učas preokrene pa se čak dogodi da i pas čovjeku bude gazda, a da čovjek toga nije svjestan, jer je malo po malo odustao od sebe i putem se pogubio pa ni sam više nije siguran što je dobro što zlo i postane mu sve svejedno. Ako čovjeku uzmeš tu karakteristiku, razlikovanja dobra od zla, uzeo si mu ono najvažnije što čovjeka čini čovjekom, te ga svodiš na razinu ostalih bića na zemlji pa i na razinu psa.

Živimo u vremenu brzom i kompliciranom, toliko toga nam „tovare“ na leđa, nemamo vremena a ni volje svaki put razlučivati što je dobro a što zlo, a gazda na sve strane. Traže da ih se sluša, da ih se tolerira bez propitkivanja, da im se vjeruje, da ih slijedimo, ne podnose kritike, stavljaju se iznad zakona i morala. Vladaju medijima, firmama, proračunima, upravljaju trendovima mode, prehrane, seksualne orijentacije, spolom i rodom, imaju svoje pse… Gazde određuju što je dobro, a što zlo. – Pogledajmo kako je danas teško prepoznati što je dobro, što zlo, što laž, a što istina. Zato što je sve zamućeno i nejasno, sve zaprljano: zdravstvo i prosvjedi, socijalna skrb i linč bez suda i razmišljanja, pravosuđe i državno odvjetništvo, školstvo, politika, sabor, vojska, crkva, policija, grad, općina… sve zgražanje i katastrofa! – Pogledajte hajke u medijima?! Ne prestaju. Koji to gazda naređuje da se laje, grize i ujeda sve oko sebe? Gdje je nestao čovjek?

Kako na kraju u ove Misli o ljudima, gazdama i psima uklopiti Srijedu Pepelnicu i početak Korizme? Vrijeme je ovo koje nas poziva na sabranost i na razmišljanje, dosta je bilo maškaravanja i ludovanja. Daj, čovječe, zastani malo i „Sjeti se da si prah …“, sjeti se da nisi ni gazda ni gospodar drugima, jer nitko nije stvoren da vlada drugima. Sjeti se, čovječe, da nisi ni pas, već čovjek – jedini od svega stvorenoga koji raspoznaje što je dobro a što zlo, sjeti se da imaš svoje dostojanstvo i svoj smisao. – Nikad kao danas u ovom svijetu „među zvirima, ljudima i beštimama“ nije bilo tako nasušne potrebe da se čovjek vrati k sebi, da krene u potragu za svojim pogubljenim dostojanstvom, da sačuva svoj uspravan hod na dvije noge, jer smo samo tada slika i prilika Onoga koji nas je stvorio.